ùvirati
ùvirati () nesvrš. 〈prez. -rēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvirem |
| 2. | uvireš |
| 3. | uvire |
| množina | |
| 1. | uviremo |
| 2. | uvirete |
| 3. | uviru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvirat ću |
| 2. | uvirat ćeš |
| 3. | uvirat će |
| množina | |
| 1. | uvirat ćemo |
| 2. | uvirat ćete |
| 3. | uvirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvirah |
| 2. | uviraše |
| 3. | uviraše |
| množina | |
| 1. | uvirasmo |
| 2. | uviraste |
| 3. | uvirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvirao sam |
| 2. | uvirao si |
| 3. | uvirao je |
| množina | |
| 1. | uvirali smo |
| 2. | uvirali ste |
| 3. | uvirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvirao |
| 2. | bio si uvirao |
| 3. | bio je uvirao |
| množina | |
| 1. | bili smo uvirali |
| 2. | bili ste uvirali |
| 3. | bili su uvirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uviri |
| množina | |
| 1. | uvirimo |
| 2. | uvirite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uvirući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvirao, uvirala, uviralo | |
| uvirali, uvirale, uvirala | |
Definicija
| 1. | utjecati u veću vodu [potok uvire u rijeku] |
| 2. | ponirati, nestajati u toku, u terenu [ponornica uvire] |
Etimologija
✧ vidi úvir
