zakukúljiti
zakukúljiti (se) svrš. 〈prez. zakùkūljīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zakùkūljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zakukuljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zakukuljim |
| 2. | zakukuljiš |
| 3. | zakukulji |
| množina | |
| 1. | zakukuljimo |
| 2. | zakukuljite |
| 3. | zakukulje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zakukuljit ću |
| 2. | zakukuljit ćeš |
| 3. | zakukuljit će |
| množina | |
| 1. | zakukuljit ćemo |
| 2. | zakukuljit ćete |
| 3. | zakukuljit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zakukuljih |
| 2. | zakukulji |
| 3. | zakukulji |
| množina | |
| 1. | zakukuljismo |
| 2. | zakukuljiste |
| 3. | zakukuljiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakukuljio sam |
| 2. | zakukuljio si |
| 3. | zakukuljio je |
| množina | |
| 1. | zakukuljili smo |
| 2. | zakukuljili ste |
| 3. | zakukuljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zakukuljio |
| 2. | bio si zakukuljio |
| 3. | bio je zakukuljio |
| množina | |
| 1. | bili smo zakukuljili |
| 2. | bili ste zakukuljili |
| 3. | bili su zakukuljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zakukulji |
| množina | |
| 1. | zakukuljimo |
| 2. | zakukuljite |
| glagolski prilog prošli | |
| zakukuljivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zakukuljio, zakukuljila, zakukuljilo | |
| zakukuljili, zakukuljile, zakukuljila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zakukuljen, zakukuljena, zakukuljeno | |
| zakukuljeni, zakukuljene, zakukuljena | |
Definicija
| 1. | (se) pokriti kukuljicom |
| 2. | (što) učiniti nejasnim, obaviti tajanstvenošću [zakukuljiti prave namjere] |
