zakovìtlati
zakovìtlati (, što, se) svrš. 〈prez. zakovìtlām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁkovitlān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zakovitlati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zakovitlam |
| 2. | zakovitlaš |
| 3. | zakovitla |
| množina | |
| 1. | zakovitlamo |
| 2. | zakovitlate |
| 3. | zakovitlaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zakovitlat ću |
| 2. | zakovitlat ćeš |
| 3. | zakovitlat će |
| množina | |
| 1. | zakovitlat ćemo |
| 2. | zakovitlat ćete |
| 3. | zakovitlat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zakovitlah |
| 2. | zakovitla |
| 3. | zakovitla |
| množina | |
| 1. | zakovitlasmo |
| 2. | zakovitlaste |
| 3. | zakovitlaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakovitlao sam |
| 2. | zakovitlao si |
| 3. | zakovitlao je |
| množina | |
| 1. | zakovitlali smo |
| 2. | zakovitlali ste |
| 3. | zakovitlali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zakovitlao |
| 2. | bio si zakovitlao |
| 3. | bio je zakovitlao |
| množina | |
| 1. | bili smo zakovitlali |
| 2. | bili ste zakovitlali |
| 3. | bili su zakovitlali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zakovitlaj |
| množina | |
| 1. | zakovitlajmo |
| 2. | zakovitlajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zakovitlavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zakovitlao, zakovitlala, zakovitlalo | |
| zakovitlali, zakovitlale, zakovitlala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zakovitlan, zakovitlana, zakovitlano | |
| zakovitlani, zakovitlane, zakovitlana | |
Definicija
| 1. | a. početi kovitlati b. podići kovitlac |
| 2. | jako zamahnuti čime po zraku bez određena smjera i sklada [zakovitlati sabljom; zakovitlati reketom] |
Etimologija
✧ za- + v. kovitlati
