Hrvatski jezični portal

zakljùčati

zakljùčati (što, se) svrš.prez. zakljùčām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁključān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
zaključati
 
prezent
jednina
1. zaključam
2. zaključaš
3. zaključa
množina
1. zaključamo
2. zaključate
3. zaključaju
 
futur
jednina
1. zaključat ću
2. zaključat ćeš
3. zaključat će
množina
1. zaključat ćemo
2. zaključat ćete
3. zaključat će
 
aorist
jednina
1. zaključah
2. zaključa
3. zaključa
množina
1. zaključasmo
2. zaključaste
3. zaključaše
 
perfekt
jednina
1. zaključao sam
2. zaključao si
3. zaključao je
množina
1. zaključali smo
2. zaključali ste
3. zaključali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zaključao
2. bio si zaključao
3. bio je zaključao
množina
1. bili smo zaključali
2. bili ste zaključali
3. bili su zaključali
 
imperativ
jednina
2. zaključaj
množina
1. zaključajmo
2. zaključajte
 
glagolski prilog prošli
zaključavši
 
glagolski pridjev aktivni
zaključao, zaključala, zaključalo
zaključali, zaključale, zaključala
 
glagolski pridjev pasivni
zaključan, zaključana, zaključano
zaključani, zaključane, zaključana
Definicija
1. zatvoriti ključem
2. (se) zatvoriti se u neku prostoriju
Etimologija
✧ za- + v. ključ