zàklanjati
zàklanjati (se, što, koga) nesvrš. 〈prez. zàklanjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaklanjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaklanjam |
2. | zaklanjaš |
3. | zaklanja |
množina | |
1. | zaklanjamo |
2. | zaklanjate |
3. | zaklanjaju |
futur | |
jednina | |
1. | zaklanjat ću |
2. | zaklanjat ćeš |
3. | zaklanjat će |
množina | |
1. | zaklanjat ćemo |
2. | zaklanjat ćete |
3. | zaklanjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zaklanjah |
2. | zaklanjaše |
3. | zaklanjaše |
množina | |
1. | zaklanjasmo |
2. | zaklanjaste |
3. | zaklanjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaklanjao sam |
2. | zaklanjao si |
3. | zaklanjao je |
množina | |
1. | zaklanjali smo |
2. | zaklanjali ste |
3. | zaklanjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaklanjao |
2. | bio si zaklanjao |
3. | bio je zaklanjao |
množina | |
1. | bili smo zaklanjali |
2. | bili ste zaklanjali |
3. | bili su zaklanjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaklanjaj |
množina | |
1. | zaklanjajmo |
2. | zaklanjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zaklanjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaklanjao, zaklanjala, zaklanjalo | |
zaklanjali, zaklanjale, zaklanjala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaklanjan, zaklanjana, zaklanjano | |
zaklanjani, zaklanjane, zaklanjana |