zagẕmjeti
zagẕmjeti () svrš. 〈prez. zàgrmīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zagẕmio/zagẕmjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zagrmjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zagrmim |
| 2. | zagrmiš |
| 3. | zagrmi |
| množina | |
| 1. | zagrmimo |
| 2. | zagrmite |
| 3. | zagrme |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zagrmjet ću |
| 2. | zagrmjet ćeš |
| 3. | zagrmjet će |
| množina | |
| 1. | zagrmjet ćemo |
| 2. | zagrmjet ćete |
| 3. | zagrmjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zagrmjeh |
| 2. | zagrmje |
| 3. | zagrmje |
| množina | |
| 1. | zagrmjesmo |
| 2. | zagrmjeste |
| 3. | zagrmješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zagrmio sam |
| 2. | zagrmio si |
| 3. | zagrmio je |
| množina | |
| 1. | zagrmjeli smo |
| 2. | zagrmjeli ste |
| 3. | zagrmjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zagrmio |
| 2. | bio si zagrmio |
| 3. | bio je zagrmio |
| množina | |
| 1. | bili smo zagrmjeli |
| 2. | bili ste zagrmjeli |
| 3. | bili su zagrmjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zagrmi |
| množina | |
| 1. | zagrmimo |
| 2. | zagrmite |
| glagolski prilog prošli | |
| zagrmjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zagrmio, zagrmjela, zagrmjelo | |
| zagrmjeli, zagrmjele, zagrmjela | |
Definicija
| 1. | početi grmjeti; zatutnjiti, prolomiti se (o gromu, topu, pušci) |
| 2. | pren. a. glasno povikati b. glasno, gromko zapjevati c. izreći jak prijekor; naljutiti se, izgrditi (ob. stariji prema mlađem, nadređeni prema podređenom) |
Etimologija
✧ za- + v. grmjeti
