zàgrliti
zàgrliti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàgrljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zagrliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zagrlim |
| 2. | zagrliš |
| 3. | zagrli |
| množina | |
| 1. | zagrlimo |
| 2. | zagrlite |
| 3. | zagrle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zagrlit ću |
| 2. | zagrlit ćeš |
| 3. | zagrlit će |
| množina | |
| 1. | zagrlit ćemo |
| 2. | zagrlit ćete |
| 3. | zagrlit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zagrlih |
| 2. | zagrli |
| 3. | zagrli |
| množina | |
| 1. | zagrlismo |
| 2. | zagrliste |
| 3. | zagrliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zagrlio sam |
| 2. | zagrlio si |
| 3. | zagrlio je |
| množina | |
| 1. | zagrlili smo |
| 2. | zagrlili ste |
| 3. | zagrlili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zagrlio |
| 2. | bio si zagrlio |
| 3. | bio je zagrlio |
| množina | |
| 1. | bili smo zagrlili |
| 2. | bili ste zagrlili |
| 3. | bili su zagrlili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zagrli |
| množina | |
| 1. | zagrlimo |
| 2. | zagrlite |
| glagolski prilog prošli | |
| zagrlivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zagrlio, zagrlila, zagrlilo | |
| zagrlili, zagrlile, zagrlila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zagrljen, zagrljena, zagrljeno | |
| zagrljeni, zagrljene, zagrljena | |
Definicija
obuhvatiti rukama oko vrata ili ramena kao izraz nježnosti ili srdačnosti; ogrliti
Etimologija
✧ za- + v. grliti
