zadovòljiti
zadovòljiti (se) svrš. 〈prez. zadòvoljīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zadòvoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadovoljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadovoljim |
| 2. | zadovoljiš |
| 3. | zadovolji |
| množina | |
| 1. | zadovoljimo |
| 2. | zadovoljite |
| 3. | zadovolje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadovoljit ću |
| 2. | zadovoljit ćeš |
| 3. | zadovoljit će |
| množina | |
| 1. | zadovoljit ćemo |
| 2. | zadovoljit ćete |
| 3. | zadovoljit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zadovoljih |
| 2. | zadovolji |
| 3. | zadovolji |
| množina | |
| 1. | zadovoljismo |
| 2. | zadovoljiste |
| 3. | zadovoljiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadovoljio sam |
| 2. | zadovoljio si |
| 3. | zadovoljio je |
| množina | |
| 1. | zadovoljili smo |
| 2. | zadovoljili ste |
| 3. | zadovoljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadovoljio |
| 2. | bio si zadovoljio |
| 3. | bio je zadovoljio |
| množina | |
| 1. | bili smo zadovoljili |
| 2. | bili ste zadovoljili |
| 3. | bili su zadovoljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadovolji |
| množina | |
| 1. | zadovoljimo |
| 2. | zadovoljite |
| glagolski prilog prošli | |
| zadovoljivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadovoljio, zadovoljila, zadovoljilo | |
| zadovoljili, zadovoljile, zadovoljila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadovoljen, zadovoljena, zadovoljeno | |
| zadovoljeni, zadovoljene, zadovoljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. učiniti koga zadovoljnim, učiniti kome po volji b. ispuniti očekivanja, uvjete, zahtjeve i sl. |
| 2. | (se) a. () učiniti si po volji, ispuniti svoje želje b. doživjeti seksualno zadovoljstvo |
| 3. | (se čime) biti zadovoljan onime što se ima, ne tražiti više |
Etimologija
✧ vidi zȁdovōljan
