zámak
zámak m 〈G -mka, N mn zȁmci/zàmkovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zamak |
| G | zamka |
| D | zamku |
| A | zamak |
| V | zamče |
| L | zamku |
| I | zamkom |
| množina | |
| N | zamci |
| G | zamaka |
| D | zamcima |
| A | zamke |
| V | zamci |
| L | zamcima |
| I | zamcima |
Definicija
pov. samostalna tvrda građevina s kulama namijenjena trajnom boravku vladara i feudalaca; burg; utvrda, tvrđa
Etimologija
✧ češ. zamek ← zamknouti: zaključati, analogijom prema njem. Schloss ← schliessen: zaključati
