zamijétiti
zamijétiti (što) svrš. 〈prez. zàmijētīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàmijēćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zamijetiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zamijetim |
| 2. | zamijetiš |
| 3. | zamijeti |
| množina | |
| 1. | zamijetimo |
| 2. | zamijetite |
| 3. | zamijete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zamijetit ću |
| 2. | zamijetit ćeš |
| 3. | zamijetit će |
| množina | |
| 1. | zamijetit ćemo |
| 2. | zamijetit ćete |
| 3. | zamijetit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zamijetih |
| 2. | zamijeti |
| 3. | zamijeti |
| množina | |
| 1. | zamijetismo |
| 2. | zamijetiste |
| 3. | zamijetiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zamijetio sam |
| 2. | zamijetio si |
| 3. | zamijetio je |
| množina | |
| 1. | zamijetili smo |
| 2. | zamijetili ste |
| 3. | zamijetili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zamijetio |
| 2. | bio si zamijetio |
| 3. | bio je zamijetio |
| množina | |
| 1. | bili smo zamijetili |
| 2. | bili ste zamijetili |
| 3. | bili su zamijetili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zamijeti |
| množina | |
| 1. | zamijetimo |
| 2. | zamijetite |
| glagolski prilog prošli | |
| zamijetivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zamijetio, zamijetila, zamijetilo | |
| zamijetili, zamijetile, zamijetila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zamijećen, zamijećena, zamijećeno | |
| zamijećeni, zamijećene, zamijećena | |
Definicija
| 1. | primijetiti, osobito pogledom, opaziti [zamijetio je dolazak vlaka] |
| 2. | spoznavati pameću; shvatiti [zamijetio je pravilnost prirodnih procesa] |
Etimologija
✧ prasl. *zamětiti (rus. zamétit') ≃ za- + v. meta
