zabacívati
zabacívati (što, se) nesvrš. 〈prez. zabàcujēm, pril. sad. zabàcujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabacivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabacujem |
| 2. | zabacuješ |
| 3. | zabacuje |
| množina | |
| 1. | zabacujemo |
| 2. | zabacujete |
| 3. | zabacuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabacivat ću |
| 2. | zabacivat ćeš |
| 3. | zabacivat će |
| množina | |
| 1. | zabacivat ćemo |
| 2. | zabacivat ćete |
| 3. | zabacivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabacivah |
| 2. | zabacivaše |
| 3. | zabacivaše |
| množina | |
| 1. | zabacivasmo |
| 2. | zabacivaste |
| 3. | zabacivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabacivao sam |
| 2. | zabacivao si |
| 3. | zabacivao je |
| množina | |
| 1. | zabacivali smo |
| 2. | zabacivali ste |
| 3. | zabacivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabacivao |
| 2. | bio si zabacivao |
| 3. | bio je zabacivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zabacivali |
| 2. | bili ste zabacivali |
| 3. | bili su zabacivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabacuj |
| množina | |
| 1. | zabacujmo |
| 2. | zabacujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zabacujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabacivao, zabacivala, zabacivalo | |
| zabacivali, zabacivale, zabacivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabacivan, zabacivana, zabacivano | |
| zabacivani, zabacivane, zabacivana | |
Etimologija
✧ vidi zabáciti
