zabređávati
zabređávati () nesvrš. 〈prez. zabrèđāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabređavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabređavam |
| 2. | zabređavaš |
| 3. | zabređava |
| množina | |
| 1. | zabređavamo |
| 2. | zabređavate |
| 3. | zabređavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabređavat ću |
| 2. | zabređavat ćeš |
| 3. | zabređavat će |
| množina | |
| 1. | zabređavat ćemo |
| 2. | zabređavat ćete |
| 3. | zabređavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabređavah |
| 2. | zabređavaše |
| 3. | zabređavaše |
| množina | |
| 1. | zabređavasmo |
| 2. | zabređavaste |
| 3. | zabređavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabređavao sam |
| 2. | zabređavao si |
| 3. | zabređavao je |
| množina | |
| 1. | zabređavali smo |
| 2. | zabređavali ste |
| 3. | zabređavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabređavao |
| 2. | bio si zabređavao |
| 3. | bio je zabređavao |
| množina | |
| 1. | bili smo zabređavali |
| 2. | bili ste zabređavali |
| 3. | bili su zabređavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabređavaj |
| množina | |
| 1. | zabređavajmo |
| 2. | zabređavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zabređavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabređavao, zabređavala, zabređavalo | |
| zabređavali, zabređavale, zabređavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabređavan, zabređavana, zabređavano | |
| zabređavani, zabređavane, zabređavana | |
Etimologija
✧ vidi zabrèđati
