zabranjívati
zabranjívati (što) nesvrš. 〈prez. zabrànjujēm, pril. sad. zabrànjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabranjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabranjujem |
| 2. | zabranjuješ |
| 3. | zabranjuje |
| množina | |
| 1. | zabranjujemo |
| 2. | zabranjujete |
| 3. | zabranjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabranjivat ću |
| 2. | zabranjivat ćeš |
| 3. | zabranjivat će |
| množina | |
| 1. | zabranjivat ćemo |
| 2. | zabranjivat ćete |
| 3. | zabranjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabranjivah |
| 2. | zabranjivaše |
| 3. | zabranjivaše |
| množina | |
| 1. | zabranjivasmo |
| 2. | zabranjivaste |
| 3. | zabranjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabranjivao sam |
| 2. | zabranjivao si |
| 3. | zabranjivao je |
| množina | |
| 1. | zabranjivali smo |
| 2. | zabranjivali ste |
| 3. | zabranjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabranjivao |
| 2. | bio si zabranjivao |
| 3. | bio je zabranjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zabranjivali |
| 2. | bili ste zabranjivali |
| 3. | bili su zabranjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabranjuj |
| množina | |
| 1. | zabranjujmo |
| 2. | zabranjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zabranjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabranjivao, zabranjivala, zabranjivalo | |
| zabranjivali, zabranjivale, zabranjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabranjivan, zabranjivana, zabranjivano | |
| zabranjivani, zabranjivane, zabranjivana | |
Etimologija
✧ vidi zabrániti
