zablúdjeti
zablúdjeti () svrš. 〈prez. zàblūdīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zablúdio/zablúdjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabludjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabludim |
| 2. | zabludiš |
| 3. | zabludi |
| množina | |
| 1. | zabludimo |
| 2. | zabludite |
| 3. | zablude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabludjet ću |
| 2. | zabludjet ćeš |
| 3. | zabludjet će |
| množina | |
| 1. | zabludjet ćemo |
| 2. | zabludjet ćete |
| 3. | zabludjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabludjeh |
| 2. | zabludje |
| 3. | zabludje |
| množina | |
| 1. | zabludjesmo |
| 2. | zabludjeste |
| 3. | zabludješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabludio sam |
| 2. | zabludio si |
| 3. | zabludio je |
| množina | |
| 1. | zabludjeli smo |
| 2. | zabludjeli ste |
| 3. | zabludjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabludio |
| 2. | bio si zabludio |
| 3. | bio je zabludio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabludjeli |
| 2. | bili ste zabludjeli |
| 3. | bili su zabludjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabludi |
| množina | |
| 1. | zabludimo |
| 2. | zabludite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabludjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabludio, zabludjela, zabludjelo | |
| zabludjeli, zabludjele, zabludjela | |
Definicija
otići pogrešnim putem; zalutati (o mišljenjima i idejama)
Etimologija
✧ vidi zȃbluda
