zabijéljeti
zabijéljeti (se) svrš. 〈prez. zàbijēlīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. zabijélio/zabijéljela (se) ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabijeljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabijelim |
| 2. | zabijeliš |
| 3. | zabijeli |
| množina | |
| 1. | zabijelimo |
| 2. | zabijelite |
| 3. | zabijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabijeljet ću |
| 2. | zabijeljet ćeš |
| 3. | zabijeljet će |
| množina | |
| 1. | zabijeljet ćemo |
| 2. | zabijeljet ćete |
| 3. | zabijeljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabijeljeh |
| 2. | zabijelje |
| 3. | zabijelje |
| množina | |
| 1. | zabijeljesmo |
| 2. | zabijeljeste |
| 3. | zabijelješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabijelio sam |
| 2. | zabijelio si |
| 3. | zabijelio je |
| množina | |
| 1. | zabijeljeli smo |
| 2. | zabijeljeli ste |
| 3. | zabijeljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabijelio |
| 2. | bio si zabijelio |
| 3. | bio je zabijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabijeljeli |
| 2. | bili ste zabijeljeli |
| 3. | bili su zabijeljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabijeli |
| množina | |
| 1. | zabijelimo |
| 2. | zabijelite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabijeljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabijelio, zabijeljela, zabijeljelo | |
| zabijeljeli, zabijeljele, zabijeljela | |
Definicija
| 1. | postati bijel |
| 2. | pojaviti se bijel, zablistati bjelinom |
Frazeologija
⃟ zabijeljeti očima razrogačiti oči, izbuljiti oči;
zora je zabijeljela počelo je svitati
zora je zabijeljela počelo je svitati
Etimologija
✧ vidi zabijéliti
