vȑcati
vȑcati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. vȑcān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrcati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrcam |
| 2. | vrcaš |
| 3. | vrca |
| množina | |
| 1. | vrcamo |
| 2. | vrcate |
| 3. | vrcaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrcat ću |
| 2. | vrcat ćeš |
| 3. | vrcat će |
| množina | |
| 1. | vrcat ćemo |
| 2. | vrcat ćete |
| 3. | vrcat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrcah |
| 2. | vrcaše |
| 3. | vrcaše |
| množina | |
| 1. | vrcasmo |
| 2. | vrcaste |
| 3. | vrcahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrcao sam |
| 2. | vrcao si |
| 3. | vrcao je |
| množina | |
| 1. | vrcali smo |
| 2. | vrcali ste |
| 3. | vrcali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrcao |
| 2. | bio si vrcao |
| 3. | bio je vrcao |
| množina | |
| 1. | bili smo vrcali |
| 2. | bili ste vrcali |
| 3. | bili su vrcali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrcaj |
| množina | |
| 1. | vrcajmo |
| 2. | vrcajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrcajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrcao, vrcala, vrcalo | |
| vrcali, vrcale, vrcala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vrcan, vrcana, vrcano | |
| vrcani, vrcane, vrcana | |
Definicija
| 1. | () snažno izlijetati, izbijati, iskakati, prskati, naglo se otkidati, padati |
| 2. | (što) pomoću centrifugalne sprave izdvajati med, maslo i sl. |
| 3. | (čime, ) žarg. napadno, nametljivo micati bokovima |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Vȑca (180, Sinj, sred. Dalmacija, I Slavonija), Vȑcān (200, Sinj, sred. Dalmacija, Makarska, Osijek), Vẕcelj (520, Benkovac, Ogulin, I Slavonija, Zadar)
Etimologija
✧ ekspr.
