vȑbovati
vȑbovati dv. 〈prez. vȑbujēm, pril. sad. vȑbujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrbovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrbujem |
| 2. | vrbuješ |
| 3. | vrbuje |
| množina | |
| 1. | vrbujemo |
| 2. | vrbujete |
| 3. | vrbuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrbovat ću |
| 2. | vrbovat ćeš |
| 3. | vrbovat će |
| množina | |
| 1. | vrbovat ćemo |
| 2. | vrbovat ćete |
| 3. | vrbovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrbovah |
| 2. | vrbovaše |
| 3. | vrbovaše |
| množina | |
| 1. | vrbovasmo |
| 2. | vrbovaste |
| 3. | vrbovahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | vrbovah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrbovao sam |
| 2. | vrbovao si |
| 3. | vrbovao je |
| množina | |
| 1. | vrbovali smo |
| 2. | vrbovali ste |
| 3. | vrbovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrbovao |
| 2. | bio si vrbovao |
| 3. | bio je vrbovao |
| množina | |
| 1. | bili smo vrbovali |
| 2. | bili ste vrbovali |
| 3. | bili su vrbovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrbuj |
| množina | |
| 1. | vrbujmo |
| 2. | vrbujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrbujući | |
| glagolski prilog prošli | |
| vrbujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrbovao, vrbovala, vrbovalo | |
| vrbovali, vrbovale, vrbovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vrbovan, vrbovana, vrbovano | |
| vrbovani, vrbovane, vrbovana | |
Definicija
| 1. | uzeti/uzimati u najamnu vojsku, mobilizirati za novac |
| 2. | pejor. pridobiti/pridobivati koga da stupi na nečiju stranu (ob. u špijunsku djelatnost, političku konspiraciju i sl.), da mu se pridruži |
Etimologija
✧ njem. werben
