zacijépiti
zacijépiti (što) svrš. 〈prez. zàcijēpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàcijēpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zacijepiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zacijepim |
2. | zacijepiš |
3. | zacijepi |
množina | |
1. | zacijepimo |
2. | zacijepite |
3. | zacijepe |
futur | |
jednina | |
1. | zacijepit ću |
2. | zacijepit ćeš |
3. | zacijepit će |
množina | |
1. | zacijepit ćemo |
2. | zacijepit ćete |
3. | zacijepit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zacijepih |
2. | zacijepi |
3. | zacijepi |
množina | |
1. | zacijepismo |
2. | zacijepiste |
3. | zacijepiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zacijepio sam |
2. | zacijepio si |
3. | zacijepio je |
množina | |
1. | zacijepili smo |
2. | zacijepili ste |
3. | zacijepili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zacijepio |
2. | bio si zacijepio |
3. | bio je zacijepio |
množina | |
1. | bili smo zacijepili |
2. | bili ste zacijepili |
3. | bili su zacijepili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zacijepi |
množina | |
1. | zacijepimo |
2. | zacijepite |
glagolski prilog prošli | |
zacijepivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zacijepio, zacijepila, zacijepilo | |
zacijepili, zacijepile, zacijepila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zacijepljen, zacijepljena, zacijepljeno | |
zacijepljeni, zacijepljene, zacijepljena |