zacijúknuti
zacijúknuti svrš. 〈prez. zacìjūknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. zacijúknuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zacijuknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zacijuknem |
| 2. | zacijukneš |
| 3. | zacijukne |
| množina | |
| 1. | zacijuknemo |
| 2. | zacijuknete |
| 3. | zacijuknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zacijuknut ću |
| 2. | zacijuknut ćeš |
| 3. | zacijuknut će |
| množina | |
| 1. | zacijuknut ćemo |
| 2. | zacijuknut ćete |
| 3. | zacijuknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zacijuknuh |
| 2. | zacijuknu |
| 3. | zacijuknu |
| množina | |
| 1. | zacijuknusmo |
| 2. | zacijuknuste |
| 3. | zacijuknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacijuknuo sam |
| 2. | zacijuknuo si |
| 3. | zacijuknuo je |
| množina | |
| 1. | zacijuknuli smo |
| 2. | zacijuknuli ste |
| 3. | zacijuknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zacijuknuo |
| 2. | bio si zacijuknuo |
| 3. | bio je zacijuknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zacijuknuli |
| 2. | bili ste zacijuknuli |
| 3. | bili su zacijuknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zacijukni |
| množina | |
| 1. | zacijuknimo |
| 2. | zacijuknite |
| glagolski prilog prošli | |
| zacijuknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zacijuknuo, zacijuknula, zacijuknulo | |
| zacijuknuli, zacijuknule, zacijuknula | |
Etimologija
✧ vidi zacijùkati
