zabrzávati
zabrzávati (, u što) nesvrš. 〈prez. zabẕzāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabrzavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabrzavam |
| 2. | zabrzavaš |
| 3. | zabrzava |
| množina | |
| 1. | zabrzavamo |
| 2. | zabrzavate |
| 3. | zabrzavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabrzavat ću |
| 2. | zabrzavat ćeš |
| 3. | zabrzavat će |
| množina | |
| 1. | zabrzavat ćemo |
| 2. | zabrzavat ćete |
| 3. | zabrzavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabrzavah |
| 2. | zabrzavaše |
| 3. | zabrzavaše |
| množina | |
| 1. | zabrzavasmo |
| 2. | zabrzavaste |
| 3. | zabrzavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabrzavao sam |
| 2. | zabrzavao si |
| 3. | zabrzavao je |
| množina | |
| 1. | zabrzavali smo |
| 2. | zabrzavali ste |
| 3. | zabrzavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabrzavao |
| 2. | bio si zabrzavao |
| 3. | bio je zabrzavao |
| množina | |
| 1. | bili smo zabrzavali |
| 2. | bili ste zabrzavali |
| 3. | bili su zabrzavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabrzavaj |
| množina | |
| 1. | zabrzavajmo |
| 2. | zabrzavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zabrzavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabrzavao, zabrzavala, zabrzavalo | |
| zabrzavali, zabrzavale, zabrzavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabrzavan, zabrzavana, zabrzavano | |
| zabrzavani, zabrzavane, zabrzavana | |
Etimologija
✧ vidi zabẕzati
