zadebljávati
zadebljávati () nesvrš. 〈prez. zadèbljāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadebljavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadebljavam |
| 2. | zadebljavaš |
| 3. | zadebljava |
| množina | |
| 1. | zadebljavamo |
| 2. | zadebljavate |
| 3. | zadebljavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadebljavat ću |
| 2. | zadebljavat ćeš |
| 3. | zadebljavat će |
| množina | |
| 1. | zadebljavat ćemo |
| 2. | zadebljavat ćete |
| 3. | zadebljavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadebljavah |
| 2. | zadebljavaše |
| 3. | zadebljavaše |
| množina | |
| 1. | zadebljavasmo |
| 2. | zadebljavaste |
| 3. | zadebljavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadebljavao sam |
| 2. | zadebljavao si |
| 3. | zadebljavao je |
| množina | |
| 1. | zadebljavali smo |
| 2. | zadebljavali ste |
| 3. | zadebljavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadebljavao |
| 2. | bio si zadebljavao |
| 3. | bio je zadebljavao |
| množina | |
| 1. | bili smo zadebljavali |
| 2. | bili ste zadebljavali |
| 3. | bili su zadebljavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadebljavaj |
| množina | |
| 1. | zadebljavajmo |
| 2. | zadebljavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zadebljavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadebljavao, zadebljavala, zadebljavalo | |
| zadebljavali, zadebljavale, zadebljavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadebljavan, zadebljavana, zadebljavano | |
| zadebljavani, zadebljavane, zadebljavana | |
Etimologija
✧ vidi zadèbljati
