zàčuđenōst
zàčuđenōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | začuđenost |
| G | začuđenosti |
| D | začuđenosti |
| A | začuđenost |
| V | začuđenosti |
| L | začuđenosti |
| I | začuđenošću / začuđenosti |
| množina | |
| N | začuđenosti |
| G | začuđenosti |
| D | začuđenostima |
| A | začuđenosti |
| V | začuđenosti |
| L | začuđenostima |
| I | začuđenostima |
Definicija
stanje onoga koji je začuđen; čuđenje
Etimologija
✧ vidi zàčuditi
