začìniti
začìniti (što) svrš. 〈prez. zàčinīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàčinjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
začiniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | začinim |
2. | začiniš |
3. | začini |
množina | |
1. | začinimo |
2. | začinite |
3. | začine |
futur | |
jednina | |
1. | začinit ću |
2. | začinit ćeš |
3. | začinit će |
množina | |
1. | začinit ćemo |
2. | začinit ćete |
3. | začinit će |
aorist | |
jednina | |
1. | začinih |
2. | začini |
3. | začini |
množina | |
1. | začinismo |
2. | začiniste |
3. | začiniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | začinio sam |
2. | začinio si |
3. | začinio je |
množina | |
1. | začinili smo |
2. | začinili ste |
3. | začinili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam začinio |
2. | bio si začinio |
3. | bio je začinio |
množina | |
1. | bili smo začinili |
2. | bili ste začinili |
3. | bili su začinili |
imperativ | |
jednina | |
2. | začini |
množina | |
1. | začinimo |
2. | začinite |
glagolski prilog prošli | |
začinivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
začinio, začinila, začinilo | |
začinili, začinile, začinila | |
glagolski pridjev pasivni | |
začinjen, začinjena, začinjeno | |
začinjeni, začinjene, začinjena |
1. | dodati začin jelu |
2. | pren. pojačati privlačnost i zanimljivost pripovijedanja pojedinim zgodama, umecima itd. |