zgúliti
zgúliti (što) svrš. 〈prez. zgẉlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zgẉljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zguliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zgulim |
| 2. | zguliš |
| 3. | zguli |
| množina | |
| 1. | zgulimo |
| 2. | zgulite |
| 3. | zgule |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zgulit ću |
| 2. | zgulit ćeš |
| 3. | zgulit će |
| množina | |
| 1. | zgulit ćemo |
| 2. | zgulit ćete |
| 3. | zgulit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zgulih |
| 2. | zguli |
| 3. | zguli |
| množina | |
| 1. | zgulismo |
| 2. | zguliste |
| 3. | zguliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zgulio sam |
| 2. | zgulio si |
| 3. | zgulio je |
| množina | |
| 1. | zgulili smo |
| 2. | zgulili ste |
| 3. | zgulili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zgulio |
| 2. | bio si zgulio |
| 3. | bio je zgulio |
| množina | |
| 1. | bili smo zgulili |
| 2. | bili ste zgulili |
| 3. | bili su zgulili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zguli |
| množina | |
| 1. | zgulimo |
| 2. | zgulite |
| glagolski prilog prošli | |
| zgulivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zgulio, zgulila, zgulilo | |
| zgulili, zgulile, zgulila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zguljen, zguljena, zguljeno | |
| zguljeni, zguljene, zguljena | |
Definicija
s podloge skinuti guleći, sljuštiti površinski sloj, koru, kožu, što prilijepljeno i sl.
Etimologija
✧ s- (sa-) + v. guliti
