zglȁjzati
zglȁjzati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zglȁjzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zglajzati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zglajzam |
| 2. | zglajzaš |
| 3. | zglajza |
| množina | |
| 1. | zglajzamo |
| 2. | zglajzate |
| 3. | zglajzaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zglajzat ću |
| 2. | zglajzat ćeš |
| 3. | zglajzat će |
| množina | |
| 1. | zglajzat ćemo |
| 2. | zglajzat ćete |
| 3. | zglajzat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zglajzah |
| 2. | zglajza |
| 3. | zglajza |
| množina | |
| 1. | zglajzasmo |
| 2. | zglajzaste |
| 3. | zglajzaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zglajzao sam |
| 2. | zglajzao si |
| 3. | zglajzao je |
| množina | |
| 1. | zglajzali smo |
| 2. | zglajzali ste |
| 3. | zglajzali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zglajzao |
| 2. | bio si zglajzao |
| 3. | bio je zglajzao |
| množina | |
| 1. | bili smo zglajzali |
| 2. | bili ste zglajzali |
| 3. | bili su zglajzali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zglajzaj |
| množina | |
| 1. | zglajzajmo |
| 2. | zglajzajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zglajzavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zglajzao, zglajzala, zglajzalo | |
| zglajzali, zglajzale, zglajzala | |
Definicija
razg.
| 1. | (, iz čega) iskočiti iz tračnica (o vlaku i tramvaju) [vlak je zglajzao] |
| 2. | () pren. propasti, nastradati, »otići u stranu«, biti odbačen (u politici i u drugim prilikama) |
Etimologija
✧ prema njem. aus: iz + Gleis: kolosijek, kolotečina
