zȅzati
zȅzati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zezati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zezam |
| 2. | zezaš |
| 3. | zeza |
| množina | |
| 1. | zezamo |
| 2. | zezate |
| 3. | zezaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zezat ću |
| 2. | zezat ćeš |
| 3. | zezat će |
| množina | |
| 1. | zezat ćemo |
| 2. | zezat ćete |
| 3. | zezat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zezah |
| 2. | zezaše |
| 3. | zezaše |
| množina | |
| 1. | zezasmo |
| 2. | zezaste |
| 3. | zezahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zezao sam |
| 2. | zezao si |
| 3. | zezao je |
| množina | |
| 1. | zezali smo |
| 2. | zezali ste |
| 3. | zezali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zezao |
| 2. | bio si zezao |
| 3. | bio je zezao |
| množina | |
| 1. | bili smo zezali |
| 2. | bili ste zezali |
| 3. | bili su zezali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zezaj |
| množina | |
| 1. | zezajmo |
| 2. | zezajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zezajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zezao, zezala, zezalo | |
| zezali, zezale, zezala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zezan, zezana, zezano | |
| zezani, zezane, zezana | |
Definicija
razg. zavitlavati (se), šaliti (se), zbijati šale, zafrkavati (se), igrati (se)
Etimologija
✧ ekspr. ≃ tur. zevzek: brbljavac
