zažèljeti
zažèljeti (se koga, čega) svrš. 〈prez. zàželīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. zàželjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaželjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaželim |
| 2. | zaželiš |
| 3. | zaželi |
| množina | |
| 1. | zaželimo |
| 2. | zaželite |
| 3. | zažele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaželjet ću |
| 2. | zaželjet ćeš |
| 3. | zaželjet će |
| množina | |
| 1. | zaželjet ćemo |
| 2. | zaželjet ćete |
| 3. | zaželjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaželjeh |
| 2. | zaželje |
| 3. | zaželje |
| množina | |
| 1. | zaželjesmo |
| 2. | zaželjeste |
| 3. | zaželješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaželio sam |
| 2. | zaželio si |
| 3. | zaželio je |
| množina | |
| 1. | zaželjeli smo |
| 2. | zaželjeli ste |
| 3. | zaželjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaželio |
| 2. | bio si zaželio |
| 3. | bio je zaželio |
| množina | |
| 1. | bili smo zaželjeli |
| 2. | bili ste zaželjeli |
| 3. | bili su zaželjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaželi |
| množina | |
| 1. | zaželimo |
| 2. | zaželite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaželjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaželio, zaželjela, zaželjelo | |
| zaželjeli, zaželjele, zaželjela | |
Definicija
osjetiti želju (za kim ili čim), poželjeti što, uželjeti se čega
Frazeologija
⃟ što ti duša (za)želi svega ima, sve što hoćeš, što ti se prohtije
Etimologija
✧ za- + v. željeti
