zazívati
zazívati (koga) nesvrš. 〈prez. zàzīvām/zàzīvljēm, pril. sad. -ajūći/zàzīvljūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zazivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zazivam / zazivljem |
| 2. | zazivaš / zazivlješ |
| 3. | zaziva / zazivlje |
| množina | |
| 1. | zazivamo / zazivljemo |
| 2. | zazivate / zazivljete |
| 3. | zazivaju / zazivlju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zazivat ću |
| 2. | zazivat ćeš |
| 3. | zazivat će |
| množina | |
| 1. | zazivat ćemo |
| 2. | zazivat ćete |
| 3. | zazivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zazivah |
| 2. | zazivaše |
| 3. | zazivaše |
| množina | |
| 1. | zazivasmo |
| 2. | zazivaste |
| 3. | zazivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zazivao sam |
| 2. | zazivao si |
| 3. | zazivao je |
| množina | |
| 1. | zazivali smo |
| 2. | zazivali ste |
| 3. | zazivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zazivao |
| 2. | bio si zazivao |
| 3. | bio je zazivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zazivali |
| 2. | bili ste zazivali |
| 3. | bili su zazivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zazivaj / zazivlji |
| množina | |
| 1. | zazivajmo / zazivljimo |
| 2. | zazivajte / zazivljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zazivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zazivao, zazivala, zazivalo | |
| zazivali, zazivale, zazivala | |
Definicija
dozivati nekoga dalekog; prizivati (duhove, pretke itd.)
Etimologija
✧ vidi zàzvati
