zavrijédjeti
zavrijédjeti (što) svrš.,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavrijedjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavrijedim |
| 2. | zavrijediš |
| 3. | zavrijedi |
| množina | |
| 1. | zavrijedimo |
| 2. | zavrijedite |
| 3. | zavrijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavrijedjet ću |
| 2. | zavrijedjet ćeš |
| 3. | zavrijedjet će |
| množina | |
| 1. | zavrijedjet ćemo |
| 2. | zavrijedjet ćete |
| 3. | zavrijedjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zavrijedjeh |
| 2. | zavrijedje |
| 3. | zavrijedje |
| množina | |
| 1. | zavrijedjesmo |
| 2. | zavrijedjeste |
| 3. | zavrijedješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavrijedio sam |
| 2. | zavrijedio si |
| 3. | zavrijedio je |
| množina | |
| 1. | zavrijedjeli smo |
| 2. | zavrijedjeli ste |
| 3. | zavrijedjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavrijedio |
| 2. | bio si zavrijedio |
| 3. | bio je zavrijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo zavrijedjeli |
| 2. | bili ste zavrijedjeli |
| 3. | bili su zavrijedjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavrijedi |
| množina | |
| 1. | zavrijedimo |
| 2. | zavrijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| zavrijedjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavrijedio, zavrijedjela, zavrijedjelo | |
| zavrijedjeli, zavrijedjele, zavrijedjela | |
Etimologija
✧ vidi zavrijéditi
