zbròjiti
zbròjiti (što, se) svrš. 〈prez. zbrȍjīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zbrȍjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zbrojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zbrojim |
| 2. | zbrojiš |
| 3. | zbroji |
| množina | |
| 1. | zbrojimo |
| 2. | zbrojite |
| 3. | zbroje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zbrojit ću |
| 2. | zbrojit ćeš |
| 3. | zbrojit će |
| množina | |
| 1. | zbrojit ćemo |
| 2. | zbrojit ćete |
| 3. | zbrojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zbrojih |
| 2. | zbroji |
| 3. | zbroji |
| množina | |
| 1. | zbrojismo |
| 2. | zbrojiste |
| 3. | zbrojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zbrojio sam |
| 2. | zbrojio si |
| 3. | zbrojio je |
| množina | |
| 1. | zbrojili smo |
| 2. | zbrojili ste |
| 3. | zbrojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zbrojio |
| 2. | bio si zbrojio |
| 3. | bio je zbrojio |
| množina | |
| 1. | bili smo zbrojili |
| 2. | bili ste zbrojili |
| 3. | bili su zbrojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zbroji |
| množina | |
| 1. | zbrojimo |
| 2. | zbrojite |
| glagolski prilog prošli | |
| zbrojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zbrojio, zbrojila, zbrojilo | |
| zbrojili, zbrojile, zbrojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zbrojen, zbrojena, zbrojeno | |
| zbrojeni, zbrojene, zbrojena | |
Definicija
| 1. | v. zbrajati |
| 2. | (se) žarg. preispitati svoje financijsko stanje, ustanoviti točno prihode i rashode |
Frazeologija
⃟ zbroji se ekspr. (ob. samo kao imperativ 1. l. jd ili mn u neposrednom obraćanju) saberi se, svrstaj se, sredi se (u glavi), sredi svoje misli, dođi k sebi (onome tko se u toj situaciji ponaša rastreseno ili nesuvislo)
Etimologija
✧ vidi zbrȁti
