zbívati se
zbívati se nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) zbȋvā se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zbivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zbivam |
| 2. | zbivaš |
| 3. | zbiva |
| množina | |
| 1. | zbivamo |
| 2. | zbivate |
| 3. | zbivaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zbivat ću |
| 2. | zbivat ćeš |
| 3. | zbivat će |
| množina | |
| 1. | zbivat ćemo |
| 2. | zbivat ćete |
| 3. | zbivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zbivah |
| 2. | zbivaše |
| 3. | zbivaše |
| množina | |
| 1. | zbivasmo |
| 2. | zbivaste |
| 3. | zbivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zbivao sam |
| 2. | zbivao si |
| 3. | zbivao je |
| množina | |
| 1. | zbivali smo |
| 2. | zbivali ste |
| 3. | zbivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zbivao |
| 2. | bio si zbivao |
| 3. | bio je zbivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zbivali |
| 2. | bili ste zbivali |
| 3. | bili su zbivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zbivaj |
| množina | |
| 1. | zbivajmo |
| 2. | zbivajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zbivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zbivao, zbivala, zbivalo | |
| zbivali, zbivale, zbivala | |
Definicija
događati se, dešavati se kao radnja neodređenog, neimenovanog ili uopćenog subjekta, biti odraz općeg stanja, djelovanja sila i prirodnih pojava [svašta se zbiva mnogo toga se događa, ima mnogo događaja (ob. u društvu, javnom životu, politici i sl.)]
Etimologija
✧ vidi zbȉti se
