zbȉčiti
zbȉčiti (komu, komu što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zbȉčen〉
Definicija
žarg.
| 1. | zabiti [zbičiti zgoditak postići zgoditak jakim neobranjivim udarcem] |
| 2. | staviti koga u vrlo tešku situaciju vrlo jakim argumentom od kojega nema obrane |
| 3. | zabiti cviku, smjestiti komu, metnuti komu, natočiti komu |
Etimologija
✧ za- + v. biti2
