Hrvatski jezični portal

zaùstaviti

zaùstaviti (se) svrš. 〈prez. zaùstavīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zaùstavljen〉

Svršeni
infinitiv
zaustaviti

prezent
jednina
1.	zaustavim
2.	zaustaviš
3.	zaustavi
množina
1.	zaustavimo
2.	zaustavite
3.	zaustave

futur
jednina
1.	zaustavit ću
2.	zaustavit ćeš
3.	zaustavit će
množina
1.	zaustavit ćemo
2.	zaustavit ćete
3.	zaustavit će

aorist
jednina
1.	zaustavih
2.	zaustavi
3.	zaustavi
množina
1.	zaustavismo
2.	zaustaviste
3.	zaustaviše

perfekt
jednina
1.	zaustavio sam
2.	zaustavio si
3.	zaustavio je
množina
1.	zaustavili smo
2.	zaustavili ste
3.	zaustavili su

pluskvamperfekt
jednina
1.	bio sam zaustavio
2.	bio si zaustavio
3.	bio je zaustavio
množina
1.	bili smo zaustavili
2.	bili ste zaustavili
3.	bili su zaustavili

imperativ
jednina
2.	zaustavi
množina
1.	zaustavimo
2.	zaustavite

glagolski prilog prošli
zaustavivši

glagolski pridjev aktivni
zaustavio, zaustavila, zaustavilo
zaustavili, zaustavile, zaustavila

glagolski pridjev pasivni
zaustavljen, zaustavljena, zaustavljeno
zaustavljeni, zaustavljene, zaustavljena

Definicija

1.	(koga, što) a. učiniti da stane ono što je u pokretu, prekinuti pokret ili hod koga ili čega b. spriječiti, prekinuti slijed radnje ili djelatnosti
2.	(se) a. zadržati, duže usmjeriti (pogled, misao i sl.) na čemu [zaustaviti dah prekinuti disanje, utišati se u najvećoj mjeri od napetosti] b. stati u hodu, prekinuti rad ili nastojanje