zavládati
zavládati (kim, čim) svrš. 〈prez. zàvlādām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zavládao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavladati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavladam |
| 2. | zavladaš |
| 3. | zavlada |
| množina | |
| 1. | zavladamo |
| 2. | zavladate |
| 3. | zavladaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavladat ću |
| 2. | zavladat ćeš |
| 3. | zavladat će |
| množina | |
| 1. | zavladat ćemo |
| 2. | zavladat ćete |
| 3. | zavladat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zavladah |
| 2. | zavlada |
| 3. | zavlada |
| množina | |
| 1. | zavladasmo |
| 2. | zavladaste |
| 3. | zavladaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavladao sam |
| 2. | zavladao si |
| 3. | zavladao je |
| množina | |
| 1. | zavladali smo |
| 2. | zavladali ste |
| 3. | zavladali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavladao |
| 2. | bio si zavladao |
| 3. | bio je zavladao |
| množina | |
| 1. | bili smo zavladali |
| 2. | bili ste zavladali |
| 3. | bili su zavladali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavladaj |
| množina | |
| 1. | zavladajmo |
| 2. | zavladajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zavladavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavladao, zavladala, zavladalo | |
| zavladali, zavladale, zavladala | |
Definicija
| 1. | uspostaviti svoju vlast nad kim ili nad čim; ovladati, osvojiti, postati gospodar |
| 2. | pren. obuzeti (koga) |
Etimologija
✧ za- + v. vladati
