brȏjnīk
brȏjnīk m 〈N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | brojnik |
| G | brojnika |
| D | brojniku |
| A | brojnik |
| V | brojniče |
| L | brojniku |
| I | brojnikom |
| množina | |
| N | brojnici |
| G | brojnika |
| D | brojnicima |
| A | brojnike |
| V | brojnici |
| L | brojnicima |
| I | brojnicima |
Definicija
mat. dijeljeni broj, izraz ili funkcija u razlomku, djeljenik u razlomku (u razlomku 2/3 brojnik je 2, u a/b brojnik je a ako su a i b bilo koji realni brojevi, b različit od 0); brojitelj
Etimologija
✧ vidi brȏj
