zaslađívati
zaslađívati (, se, što) nesvrš. 〈prez. zaslàđujēm, pril. sad. zaslàđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaslađivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaslađujem |
| 2. | zaslađuješ |
| 3. | zaslađuje |
| množina | |
| 1. | zaslađujemo |
| 2. | zaslađujete |
| 3. | zaslađuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaslađivat ću |
| 2. | zaslađivat ćeš |
| 3. | zaslađivat će |
| množina | |
| 1. | zaslađivat ćemo |
| 2. | zaslađivat ćete |
| 3. | zaslađivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaslađivah |
| 2. | zaslađivaše |
| 3. | zaslađivaše |
| množina | |
| 1. | zaslađivasmo |
| 2. | zaslađivaste |
| 3. | zaslađivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaslađivao sam |
| 2. | zaslađivao si |
| 3. | zaslađivao je |
| množina | |
| 1. | zaslađivali smo |
| 2. | zaslađivali ste |
| 3. | zaslađivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaslađivao |
| 2. | bio si zaslađivao |
| 3. | bio je zaslađivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaslađivali |
| 2. | bili ste zaslađivali |
| 3. | bili su zaslađivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaslađuj |
| množina | |
| 1. | zaslađujmo |
| 2. | zaslađujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaslađujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaslađivao, zaslađivala, zaslađivalo | |
| zaslađivali, zaslađivale, zaslađivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaslađivan, zaslađivana, zaslađivano | |
| zaslađivani, zaslađivane, zaslađivana | |
Etimologija
✧ vidi zasláditi
