zaslòniti
zaslòniti svrš. 〈prez. zàslonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàslonjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zasloniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaslonim |
2. | zasloniš |
3. | zasloni |
množina | |
1. | zaslonimo |
2. | zaslonite |
3. | zaslone |
futur | |
jednina | |
1. | zaslonit ću |
2. | zaslonit ćeš |
3. | zaslonit će |
množina | |
1. | zaslonit ćemo |
2. | zaslonit ćete |
3. | zaslonit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zaslonih |
2. | zasloni |
3. | zasloni |
množina | |
1. | zaslonismo |
2. | zasloniste |
3. | zasloniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaslonio sam |
2. | zaslonio si |
3. | zaslonio je |
množina | |
1. | zaslonili smo |
2. | zaslonili ste |
3. | zaslonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaslonio |
2. | bio si zaslonio |
3. | bio je zaslonio |
množina | |
1. | bili smo zaslonili |
2. | bili ste zaslonili |
3. | bili su zaslonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zasloni |
množina | |
1. | zaslonimo |
2. | zaslonite |
glagolski prilog prošli | |
zaslonivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaslonio, zaslonila, zaslonilo | |
zaslonili, zaslonile, zaslonila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaslonjen, zaslonjena, zaslonjeno | |
zaslonjeni, zaslonjene, zaslonjena |