zàstrijēti
zàstrijēti (što) svrš. 〈prez. zȁstrēm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. zȁstṟt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zastrijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zastrem |
| 2. | zastreš |
| 3. | zastre |
| množina | |
| 1. | zastremo |
| 2. | zastrete |
| 3. | zastru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zastrijet ću |
| 2. | zastrijet ćeš |
| 3. | zastrijet će |
| množina | |
| 1. | zastrijet ćemo |
| 2. | zastrijet ćete |
| 3. | zastrijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zastrijeh |
| 2. | zastrije |
| 3. | zastrije |
| množina | |
| 1. | zastrijesmo |
| 2. | zastrijeste |
| 3. | zastriješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zastro sam |
| 2. | zastro si |
| 3. | zastro je |
| množina | |
| 1. | zastrli smo |
| 2. | zastrli ste |
| 3. | zastrli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zastro |
| 2. | bio si zastro |
| 3. | bio je zastro |
| množina | |
| 1. | bili smo zastrli |
| 2. | bili ste zastrli |
| 3. | bili su zastrli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zastri |
| množina | |
| 1. | zastrimo |
| 2. | zastrite |
| glagolski prilog prošli | |
| zastrijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zastro, zastrla, zastrlo | |
| zastrli, zastrle, zastrla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zastrt, zastrta, zastrto | |
| zastrti, zastrte, zastrta | |
Definicija
zakloniti od pogleda (velom, kakvom drugom tkaninom i sl.); zastrti
Etimologija
✧ vidi zástor
