zastrániti
zastrániti () svrš. 〈prez. zàstrānīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zastránio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zastraniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zastranim |
| 2. | zastraniš |
| 3. | zastrani |
| množina | |
| 1. | zastranimo |
| 2. | zastranite |
| 3. | zastrane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zastranit ću |
| 2. | zastranit ćeš |
| 3. | zastranit će |
| množina | |
| 1. | zastranit ćemo |
| 2. | zastranit ćete |
| 3. | zastranit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zastranih |
| 2. | zastrani |
| 3. | zastrani |
| množina | |
| 1. | zastranismo |
| 2. | zastraniste |
| 3. | zastraniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zastranio sam |
| 2. | zastranio si |
| 3. | zastranio je |
| množina | |
| 1. | zastranili smo |
| 2. | zastranili ste |
| 3. | zastranili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zastranio |
| 2. | bio si zastranio |
| 3. | bio je zastranio |
| množina | |
| 1. | bili smo zastranili |
| 2. | bili ste zastranili |
| 3. | bili su zastranili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zastrani |
| množina | |
| 1. | zastranimo |
| 2. | zastranite |
| glagolski prilog prošli | |
| zastranivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zastranio, zastranila, zastranilo | |
| zastranili, zastranile, zastranila | |
Definicija
| 1. | poći stranputicom, otići ustranu |
| 2. | pren. udaljiti se od teme razgovora, pripovijedanja, učenja i sl. |
Etimologija
✧ vidi zȃstrana
