zàpušiti
zàpušiti (se) svrš. 〈prez. zàpušīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàpušen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zapušiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zapušim |
2. | zapušiš |
3. | zapuši |
množina | |
1. | zapušimo |
2. | zapušite |
3. | zapuše |
futur | |
jednina | |
1. | zapušit ću |
2. | zapušit ćeš |
3. | zapušit će |
množina | |
1. | zapušit ćemo |
2. | zapušit ćete |
3. | zapušit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zapuših |
2. | zapuši |
3. | zapuši |
množina | |
1. | zapušismo |
2. | zapušiste |
3. | zapušiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zapušio sam |
2. | zapušio si |
3. | zapušio je |
množina | |
1. | zapušili smo |
2. | zapušili ste |
3. | zapušili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zapušio |
2. | bio si zapušio |
3. | bio je zapušio |
množina | |
1. | bili smo zapušili |
2. | bili ste zapušili |
3. | bili su zapušili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zapuši |
množina | |
1. | zapušimo |
2. | zapušite |
glagolski prilog prošli | |
zapušivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zapušio, zapušila, zapušilo | |
zapušili, zapušile, zapušila |
1. | a. (što) početi pušiti b. začepiti što [zapušiti bačvu] |
2. | (se) a. početi se pušiti, početi se dimiti b. napuniti se dimom; zadimiti se |