zapŕljati
zapŕljati (koga, što, se) svrš. 〈prez. zàpṟljām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zàpṟljān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaprljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaprljam |
2. | zaprljaš |
3. | zaprlja |
množina | |
1. | zaprljamo |
2. | zaprljate |
3. | zaprljaju |
futur | |
jednina | |
1. | zaprljat ću |
2. | zaprljat ćeš |
3. | zaprljat će |
množina | |
1. | zaprljat ćemo |
2. | zaprljat ćete |
3. | zaprljat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zaprljah |
2. | zaprlja |
3. | zaprlja |
množina | |
1. | zaprljasmo |
2. | zaprljaste |
3. | zaprljaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaprljao sam |
2. | zaprljao si |
3. | zaprljao je |
množina | |
1. | zaprljali smo |
2. | zaprljali ste |
3. | zaprljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaprljao |
2. | bio si zaprljao |
3. | bio je zaprljao |
množina | |
1. | bili smo zaprljali |
2. | bili ste zaprljali |
3. | bili su zaprljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaprljaj |
množina | |
1. | zaprljajmo |
2. | zaprljajte |
glagolski prilog prošli | |
zaprljavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaprljao, zaprljala, zaprljalo | |
zaprljali, zaprljale, zaprljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaprljan, zaprljana, zaprljano | |
zaprljani, zaprljane, zaprljana |