zàsjati
zàsjati (, se) svrš. 〈prez. zàsjām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. zàsjao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zasjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zasjam |
2. | zasjaš |
3. | zasja |
množina | |
1. | zasjamo |
2. | zasjate |
3. | zasjaju |
futur | |
jednina | |
1. | zasjat ću |
2. | zasjat ćeš |
3. | zasjat će |
množina | |
1. | zasjat ćemo |
2. | zasjat ćete |
3. | zasjat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zasjah |
2. | zasja |
3. | zasja |
množina | |
1. | zasjasmo |
2. | zasjaste |
3. | zasjaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zasjao sam |
2. | zasjao si |
3. | zasjao je |
množina | |
1. | zasjali smo |
2. | zasjali ste |
3. | zasjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zasjao |
2. | bio si zasjao |
3. | bio je zasjao |
množina | |
1. | bili smo zasjali |
2. | bili ste zasjali |
3. | bili su zasjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zasjaj |
množina | |
1. | zasjajmo |
2. | zasjajte |
glagolski prilog prošli | |
zasjavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zasjao, zasjala, zasjalo | |
zasjali, zasjale, zasjala |