zarúdjeti
zarúdjeti (, se) svrš. 〈prez. zàrūdīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zarúdio/zarúdjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zarudjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zarudim |
| 2. | zarudiš |
| 3. | zarudi |
| množina | |
| 1. | zarudimo |
| 2. | zarudite |
| 3. | zarude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zarudjet ću |
| 2. | zarudjet ćeš |
| 3. | zarudjet će |
| množina | |
| 1. | zarudjet ćemo |
| 2. | zarudjet ćete |
| 3. | zarudjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zarudjeh |
| 2. | zarudje |
| 3. | zarudje |
| množina | |
| 1. | zarudjesmo |
| 2. | zarudjeste |
| 3. | zarudješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zarudio sam |
| 2. | zarudio si |
| 3. | zarudio je |
| množina | |
| 1. | zarudjeli smo |
| 2. | zarudjeli ste |
| 3. | zarudjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zarudio |
| 2. | bio si zarudio |
| 3. | bio je zarudio |
| množina | |
| 1. | bili smo zarudjeli |
| 2. | bili ste zarudjeli |
| 3. | bili su zarudjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zarudi |
| množina | |
| 1. | zarudimo |
| 2. | zarudite |
| glagolski prilog prošli | |
| zarudjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zarudio, zarudjela, zarudjelo | |
| zarudjeli, zarudjele, zarudjela | |
Definicija
početi rudjeti (se) (o zori, voću i sl.)
