zarubljívati
zarubljívati (što) nesvrš. 〈prez. zarùbljujēm, pril. sad. zarùbljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zarubljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zarubljujem |
| 2. | zarubljuješ |
| 3. | zarubljuje |
| množina | |
| 1. | zarubljujemo |
| 2. | zarubljujete |
| 3. | zarubljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zarubljivat ću |
| 2. | zarubljivat ćeš |
| 3. | zarubljivat će |
| množina | |
| 1. | zarubljivat ćemo |
| 2. | zarubljivat ćete |
| 3. | zarubljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zarubljivah |
| 2. | zarubljivaše |
| 3. | zarubljivaše |
| množina | |
| 1. | zarubljivasmo |
| 2. | zarubljivaste |
| 3. | zarubljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zarubljivao sam |
| 2. | zarubljivao si |
| 3. | zarubljivao je |
| množina | |
| 1. | zarubljivali smo |
| 2. | zarubljivali ste |
| 3. | zarubljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zarubljivao |
| 2. | bio si zarubljivao |
| 3. | bio je zarubljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zarubljivali |
| 2. | bili ste zarubljivali |
| 3. | bili su zarubljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zarubljuj |
| množina | |
| 1. | zarubljujmo |
| 2. | zarubljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zarubljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zarubljivao, zarubljivala, zarubljivalo | |
| zarubljivali, zarubljivale, zarubljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zarubljivan, zarubljivana, zarubljivano | |
| zarubljivani, zarubljivane, zarubljivana | |
Etimologija
✧ vidi zárub
