brljáviti
brljáviti () nesvrš. 〈prez. bẕljāvīm, pril. sad. bẕljāvēći, gl. im. brljávljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brljaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | brljavim |
2. | brljaviš |
3. | brljavi |
množina | |
1. | brljavimo |
2. | brljavite |
3. | brljave |
futur | |
jednina | |
1. | brljavit ću |
2. | brljavit ćeš |
3. | brljavit će |
množina | |
1. | brljavit ćemo |
2. | brljavit ćete |
3. | brljavit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brljavljah |
2. | brljavljaše |
3. | brljavljaše |
množina | |
1. | brljavljasmo |
2. | brljavljaste |
3. | brljavljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brljavio sam |
2. | brljavio si |
3. | brljavio je |
množina | |
1. | brljavili smo |
2. | brljavili ste |
3. | brljavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brljavio |
2. | bio si brljavio |
3. | bio je brljavio |
množina | |
1. | bili smo brljavili |
2. | bili ste brljavili |
3. | bili su brljavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | brljavi |
množina | |
1. | brljavimo |
2. | brljavite |
glagolski prilog sadašnji | |
brljaveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
brljavio, brljavila, brljavilo | |
brljavili, brljavile, brljavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
brljavljen, brljavljena, brljavljeno | |
brljavljeni, brljavljene, brljavljena |
1. | a. brljati (2) b. fam. ne htjeti jesti, jesti malo i sporo |
2. | kvariti |