zapèčatiti
zapèčatiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zapèčaćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zapečatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zapečatim |
| 2. | zapečatiš |
| 3. | zapečati |
| množina | |
| 1. | zapečatimo |
| 2. | zapečatite |
| 3. | zapečate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zapečatit ću |
| 2. | zapečatit ćeš |
| 3. | zapečatit će |
| množina | |
| 1. | zapečatit ćemo |
| 2. | zapečatit ćete |
| 3. | zapečatit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zapečatih |
| 2. | zapečati |
| 3. | zapečati |
| množina | |
| 1. | zapečatismo |
| 2. | zapečatiste |
| 3. | zapečatiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapečatio sam |
| 2. | zapečatio si |
| 3. | zapečatio je |
| množina | |
| 1. | zapečatili smo |
| 2. | zapečatili ste |
| 3. | zapečatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zapečatio |
| 2. | bio si zapečatio |
| 3. | bio je zapečatio |
| množina | |
| 1. | bili smo zapečatili |
| 2. | bili ste zapečatili |
| 3. | bili su zapečatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zapečati |
| množina | |
| 1. | zapečatimo |
| 2. | zapečatite |
| glagolski prilog prošli | |
| zapečativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zapečatio, zapečatila, zapečatilo | |
| zapečatili, zapečatile, zapečatila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zapečaćen, zapečaćena, zapečaćeno | |
| zapečaćeni, zapečaćene, zapečaćena | |
Definicija
| 1. | staviti pečat kao zaštitu da se ne otvara, pečatom zatvoriti |
| 2. | pren. učiniti čemu kraj [zapečatiti sudbinu (kome) spriječiti koga u čemu vrlo važnom, stati na put čijoj sreći] |
