Hrvatski jezični portal

zápor

zápor m

Izvedeni oblici
jednina
N zapor
G zapora
D zaporu
A zapor
V zaporu / zapore
L zaporu
I zaporom
množina
N zapori
G zapora
D zaporima
A zapore
V zapori
L zaporima
I zaporima
Definicija
1. (+ potenc.) dio naprave koji zatvara; zapirač, zatvarač
2. uređaj za kočenje; kočnica, zavor
3. ustava, brana
4. arh. a. teško mokrenje b. teško pražnjenje crijeva; tvrda stolica, zatvor
Etimologija
prasl. *zaporъ (slov. zapor) ≃ za- + *perti: udarati (rus. perét')