zapòdjenuti
zapòdjenuti (što) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. zapòdjeni, prid. trp. zapòdjenūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zapodjenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zapodjenem |
2. | zapodjeneš |
3. | zapodjene |
množina | |
1. | zapodjenemo |
2. | zapodjenete |
3. | zapodjenu |
futur | |
jednina | |
1. | zapodjenut ću |
2. | zapodjenut ćeš |
3. | zapodjenut će |
množina | |
1. | zapodjenut ćemo |
2. | zapodjenut ćete |
3. | zapodjenut će |
aorist | |
jednina | |
1. | zapodjenuh |
2. | zapodjenu |
3. | zapodjenu |
množina | |
1. | zapodjenusmo |
2. | zapodjenuste |
3. | zapodjenuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zapodjenuo sam |
2. | zapodjenuo si |
3. | zapodjenuo je |
množina | |
1. | zapodjenuli smo |
2. | zapodjenuli ste |
3. | zapodjenuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zapodjenuo |
2. | bio si zapodjenuo |
3. | bio je zapodjenuo |
množina | |
1. | bili smo zapodjenuli |
2. | bili ste zapodjenuli |
3. | bili su zapodjenuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zapodjeni |
množina | |
1. | zapodjenimo |
2. | zapodjenite |
glagolski prilog prošli | |
zapodjenuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zapodjenuo, zapodjenula, zapodjenulo | |
zapodjenuli, zapodjenule, zapodjenula | |
glagolski pridjev pasivni | |
zapodjenut, zapodjenuta, zapodjenuto | |
zapodjenuti, zapodjenute, zapodjenuta |