zapomágati
zapomágati () nesvrš. 〈prez. zapòmāžēm, pril. sad. zapomážūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zapomagati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zapomažem |
2. | zapomažeš |
3. | zapomaže |
množina | |
1. | zapomažemo |
2. | zapomažete |
3. | zapomažu |
futur | |
jednina | |
1. | zapomagat ću |
2. | zapomagat ćeš |
3. | zapomagat će |
množina | |
1. | zapomagat ćemo |
2. | zapomagat ćete |
3. | zapomagat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zapomagah |
2. | zapomagaše |
3. | zapomagaše |
množina | |
1. | zapomagasmo |
2. | zapomagaste |
3. | zapomagahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zapomagao sam |
2. | zapomagao si |
3. | zapomagao je |
množina | |
1. | zapomagali smo |
2. | zapomagali ste |
3. | zapomagali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zapomagao |
2. | bio si zapomagao |
3. | bio je zapomagao |
množina | |
1. | bili smo zapomagali |
2. | bili ste zapomagali |
3. | bili su zapomagali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zapomaži |
množina | |
1. | zapomažimo |
2. | zapomažite |
glagolski prilog sadašnji | |
zapomažući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zapomagao, zapomagala, zapomagalo | |
zapomagali, zapomagale, zapomagala |
1. | zvati u pomoć u nevolji |
2. | jaukati, kukati, vriskati |