zanòćati
zanòćati () svrš. 〈prid. rad. (3. l. jd) zanòćalo je〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zanoćati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zanoćam |
| 2. | zanoćaš |
| 3. | zanoća |
| množina | |
| 1. | zanoćamo |
| 2. | zanoćate |
| 3. | zanoćaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zanoćat ću |
| 2. | zanoćat ćeš |
| 3. | zanoćat će |
| množina | |
| 1. | zanoćat ćemo |
| 2. | zanoćat ćete |
| 3. | zanoćat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zanoćah |
| 2. | zanoća |
| 3. | zanoća |
| množina | |
| 1. | zanoćasmo |
| 2. | zanoćaste |
| 3. | zanoćaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zanoćao sam |
| 2. | zanoćao si |
| 3. | zanoćao je |
| množina | |
| 1. | zanoćali smo |
| 2. | zanoćali ste |
| 3. | zanoćali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zanoćao |
| 2. | bio si zanoćao |
| 3. | bio je zanoćao |
| množina | |
| 1. | bili smo zanoćali |
| 2. | bili ste zanoćali |
| 3. | bili su zanoćali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zanoćaj |
| množina | |
| 1. | zanoćajmo |
| 2. | zanoćajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zanoćavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zanoćao, zanoćala, zanoćalo | |
| zanoćali, zanoćale, zanoćala | |
Definicija
ekspr. jez. knjiž. pasti (o noći)
Etimologija
✧ za- + v. noć
